Blacksad



Juan Díaz Canales rođen je u Madridu 1972. godine. Oduvijek se zanimao za stripove i animaciju, koju je i studirao početkom devedesetih. Sredinom devedesetih sa nekoliko kolega osnovao je privatnu animacijsku kuću, preko koje je sudjelovao na mnogim poznatim internacionalnim projektima. Juanjo Guarnido rođen je nekoliko godina ranije (1967.) u Granadi. Studirao je slikarstvo na umjetničkom fakultetu u Granadi. Surađivao je sa brojnim fanzinima, sudjelovao na mnogim izložbama, te imao i kratku avanturu sa Marvelom. Početkom devedesetih seli se u Madrid da bi radio kao animator za španjolsku televiziju. Tamo upoznaje Juana Díaza Canalesa. Strip im je zajednička strast, i ubrzo dolaze do ideje da zajedno nešto stvore. Što zbog poslovnih obaveza, što zbog nekih drugih problema, želja im se ostvaruje tek desetak godina kasnije.


Svijet crnog mačka Johna Blacksada su tmurna vremena pedesetih. Sjedinjene Američke Države su sve samo ne ona zemlja blještavih neonskih reklama i građanskih sloboda. Nakon Velike depresije koja je uništila gospodarstvo, i Drugog svjetskog rata koji je uništio ljude, zemljom vlada čvrsta ruka anti-komunističkih paranoika i bogatih pizduna koji misle da su iznad zakona. Negdje sa strane, među sjenama, obični ljudi se bore za život dok neimaština, opća demoraliziranost i bujajući rasizam prerastaju iz problema u način života. John Blacksad je veteran iz Drugog svjetskog rata, i ne razlikuje se od ostalih detektiva američkih krimića gotovo po ničemu.


Osim što je mačak, crni, i što više ne vjeruje u bajke. John Blacksad je samotnjak iza kojega je nekoliko neuspjelih ljubavnih afera, on radi kao privatni istražitelj (ili ponekad kao osobni čuvar), ima nekoliko lažnih licenci (FBI agent, utjerivač dugova, carinik), predstavlja se lažnim imenom - John H. Blackmore, puši jednu cigaretu za drugom, nosi tamno zeleno odijelo i mantil, te je nekad davno neuspješno studirao povijest. Da nije pozitivac, da ne slijedi zdrav razum i moralni kod, rekli bi da je propalica. Spominje mogućnost da je jednom napiše svoje memoare, ali se boji da nitko nebi vjerovao u to što pročita. Ipak, u neku ruku njegove pustolovine jesu ti memoari, priče koje dobijaju na dubini upravo njegovim ogorčenim komentarima o onome što vidi oko sebe.
Pucati ili ne pucati..
Pucati ili ne pucati..
Svi su likovi u stripu antropomorfne životinje, s tom razlikom da se ovdje ne radi o životinjama koje liče na ljude, nego o ljudima koji liče na životinje (i poprimaju neke njihove osobine). O kojoj se životinji radi ovisi o tome kakvu ulogu u stripu igra, recimo ako je lik pošteni policajac onda je najčešće pas, ako se radi o nekom prepredenjaku onda je u pitanju lisica, ako je pak negativac onda je jasno da će biti gmaz... Nesretnik zdravog razuma, koji kroz svu tu bijedu i ludost prolazi, a bez ozbiljnih šansi da nešto promijeni, može biti jedino (nesretni) crni mačak. Treba naglasiti to da su ženski likovi puno realističnije (hmm, htio sam reći – ''oblinastičnije'', ali ta riječ nažalost ne postoji...) prikazani, što će se vjerujem svidjeti muškom čitateljstvu.


izvor - stripovi.com