Lucio Filippucci / Lučio Filipuči

(1955 - )



Biografija




Lučio Filipuči (30.11.1955., Bolonja), jedan od zapaženijih italijanskih crtača novije generacije na serijalu Marti Misterija…
Rođen u Bolonji,1955., a trenutno jedan od zapaženijih crtača novije generacije na serijalu Marti Misterija, i crtački autor pustolovina Martijevog alter-ega, Doktora Misterija! Ljubav prema stripovima osetio je davno, listajući stranice dnevnog lista „Giorno dei Ragazzi“, a oduševili su ga razni stripovi poput „Cocco Billa“ Benita Jacovittija i posebice „Dan Dare“ Franka Thompsona. Velike obojane stranice prepune futurističkih brodova i tehnologija, ukrašene pravim slikarskim stilom, nadahnule su ga da uroni u svijet stripa. Svi njegovi daljnji planovi bili su neraskidivo povezani uz strip. Završio je Umjetničku gimnaziju, naučivši tu osnove potrebne za rad, no stvarni početak je bio težak. U svijet profesionalnih crtača ušao je početkom 1970-tih, radeći ne samo stripove, već i oglase, promotivne materijale i ilustracije knjiga. Zahvaljujući svom posebnim stilu mogao je vrlo brzo pronaći izdavačku kuću za suradnju, te tako započinje svoju karijeru crtajući brojna džepna izdanja za "Edifumetto" Renza Barbierija. Radio je 5 godina na različitim naslovima za Edifumetto, što jest relativno dobar početak za mladog autora, no ne i nešto što može zadovoljiti apetite ovog autora. Stripovi na kojima je tu radio su prema njegovim riječima, jeftini erotski stripovi s površnim scenarijima, primjerice erotski serijal „Snjeguljica“.

Istovremeno s karijerom u kući Edifumetto radi i na drugim poslovima. Oko 1979., „Corriere dei ragazzi“ preimenovao se u „Corrier boy“ s novim glavnim urednikom Raffaellom D'Argenzijem. Tu radi na pustolovnom serijalu „Chris Lean“, s Luigijem Picattom (koje je kasnije isto prešao u SBE na DD). Na tom serijalu nasljeđuju Mila Manaru. Zbog promjena u uređivačkoj politici kuće 1982. izdanje je prekinuto i Filippucci se vraća u Edifumetto. Kako je Barbieri u Edifumetto pokrenuo dječje izdanje „Il paninaro“, tako su Filipuči i Giovanni Romanini trebali razviti „Djecu iz 3B“, serijal nadahnut televizijskom serijom iz tog doba. U saradnji s kolegom i prijateljem Đovanijem Romaninijem takođe radi za francusko tržište.

Kako je već spomenuto, osim rada na stripu, Filipuči se istovremeno bavio i oglašavanjem, ilustracijama i promotivnim kampanjama za razne poslodavce. Radio je mnoge poslove za opštinu Bolonja i pokrajinu Emilia Romagna, oslikavao priručnike poput „Il manuale di autodifesiva televisiva“ Patrizija Roversija i „Il manuale della tap model“ Syusy Blady. Surađuje intenzivno s izdavačkom kućom "Panini" i nakladničkim kućama knjiga za djecu "Piccoli" i "Juvenilia". 1992. godine zajedno s Robertom Savinijem, osvaja nagradu „Lungiana“ za dječju knjigu „Onaj tunel ispod škole“. 2003. ilustrira knjigu svoj supruge Marije Gabrijele Bučioli „Vrtovi koji su došli s vjetrom“ i za to dobija nagradu „Giardini botanici Hanbury“; 2005. osvaja nagradu „Anafi“ kao najbolji crtač.

Za prvi broj izdanja "Klasici erotike u stripu" ( 1991., "Blue Press"), Đovani Romanini i Filipuči objavljuju strip "Ćićolina: Slobodna ljubav" koji odaje počast jednoj od najatraktivnijih filmskih diva filmova za odrasle i ženi koja je u to vrijeme na neki način bila pravi fenomen u Italiji: porno zvijezda Ilona Staler poznatija pod svojim umetničkim imenom Ćićolina!
Radeći često uz bok vrsnih crtača (Magnusa i Romaninija) na vrijeme je razvio svoj vlastiti crtački stil, koji karakteriziraju preciznost i jasnoća crteža, posvećivanje pozornosti pojedinostima ali i izvanredna maštovitost. Novo poglavlje u Filipučijevoj karijeri događa se početkom devedesetih, kad on i Romanini pokušavaju predstaviti Alfredu Kastelliju (uredniku serijala MM) fantastični strip serijal u stilu „Flasha Gordona“ (za kojeg i dandanas tvrdi da čuva u ladici!). Ideja je bila odbijena, no Filipuči je dobio ponudu da se pridruži crtačima na serijalu Martija Misterije. Navodno je Kasteli odmah bacio na sto scenario od 100 stranica Pjera Karpija, "Teutonska baština", gdje je morao crtati table i table borbi Romana i Markomana…

Nakon tri kratke priče MM-a u razdoblju od '92.-'93., prvenac na redovnoj seriji „Dekameron! “ objavio je je 1994., što je i praktički početak njegove saradnje s izdavačkom kućom Sergio Bonelli Editore. Osim redovitog rada na redovnoj seriji, Filipuči je od 1997. isključivi crtač Martinovog spin-off serijala „Doktor Misterija“ koji se objavljuje u ediciji Almanah misterija. Njegova prva epizoda "Doktor Misterija i narod tame" objavljena je u Almanahu misterija 1998. Te epizode dodatno su obojane i objavljivane kao albumi u nekoliko država (u Hrvatskoj su izašla dva albuma u izdanju Bookglobea). Ukupno je izašlo 5 epizoda. Lučio je ispočetka bio mišljenja da Kasteli radi Doktora tek toliko da popuni ediciju almanaha, no kasnije shvaća da mu je ovaj lik zaista prirastao srcu. Čak se niti gazdi Bonelliju takav tip stripa nije sviđao, no scenariji su dolazili, a kasteli je čak uspio ugurati Doktora u redovnu seriju!





Izvor - wikipedia/stripovi