Pierfrancesco Prosperi / Pjerfrančesko Prosperi

(1945 - )



Biografija


Autor niza talijanskih SF romana, kraćih priča i scenarija za stripove od 1960. nadalje. Otac italijanske ukronije i istaknutiji scenarista na serijalu o Marti Misteriji…

Rođen je u Italiji, Areco, 1945. godine. Arhitekt je po zvanju, autor romana i priča naučne fantastike, te strip scenarista. Počeo je pisati kao vrlo mlad (njegov prvi roman na temu talijanske fantastike napisan je s oko dvanaest godina), a objavljuje svoju prvi priču, "Lo stratega", u "Oltre il Cielo" #65, 1960. godine. Nazivaju ga ocem talijanske ukronije, zbog njegovog čestog odabira teme iz ovog podžanra naučne fantastike.

Od 1977. intenzivno se počinje baviti pisanjem scenarija za stripove i priče, prema vlastitim riječima on je samouk. Započeo je sa scenarijima nekih priča naučno-fantastične tematike koje je napisao u prethodnim godinama koje je onda objavljivao u nedeljniku "L'Intrepido". Uspešno je odradio više od 500 kratkih priča (po 12 stranica) i nekoliko mini-serija (Jumbo i Overland Pony Express) za L'Intrepido i Il Monello (Edizioni Universo), Skorpio i Lanciostory (Edizione Eura), te je također razvio dvadeset priča za Diznijevog Mikija Mausa (u Italiji poznat kao Topolino). Ostale značajnije suradnje su radovi na nekima od 'paninari' stripova u saradnji s crtačem Feliceom Mangiaranom, npr. "Willy Burg" objavljen u velikim brojevima u razdoblju do 1987. do 1988. Također, s Mangiaranom je napisao i po nekoliko krimi priča koje su se pojavile u L'Espresso u 1988. i 1989., i jedna priča "Čovek pod maskom" ("L'Uomo mascherato" ili Dubbel-Gangaren, tit.orig. L'impostore) objavljen u Finskoj 1990. godine u Fantomen #5.

S Vittorijem Giardinom je napravio krimić "Treća istina" (La terza verità) koji je izašao u Corto Malteseu 1990. i ponovno objavljen u raznim talijanskim i stranim izdanjima. Radio je na Manfredijevom serijalu Gordon Link, gdje je napisao scenario za #14 "Rasputin", nekoliko scenarija za Ronny Balboa – Ronny Ross (Press Play, od 1993.-1996.) i "Tiramollu", a u novije vrijeme radio je nekoliko scenarija na strip-serijalu Diabolik. Osim rada na proširenju vlastitog književnog opusa, na nekoliko godina između 1994. i 1997. predavao je scenarij za strip u Firentinskom sjedištu Međunarodne škole stripa ("Scuola Internazionale di Comics").

Autor je niza romana:
Autocrisi (Casa Editrice La Tribuna, 1971)
Seppelliamo re John (Casa Editrice La Tribuna, 1973)
Il tunnel (Alberti, 1992)
Garibaldi a Gettysburg (Editrice Nord, 1993)
Autocrisi 2020 (Perseo Libri, 1997)
Supplemento d'indagine (Edizioni Settimo Sigillo, 1999)
La Moschea di San Marco (Bietti, 2007)
Incubo privato (objavljeno zajedno s pričom "Seppelliamo re John" i "Incubi per Re John", Urania 1533, Mondadori, 2008)

Na ovim prostorima najpoznatiji je po scenarijima na serijalu Marti Misteriju i njegovom spin-offu Zoni X (budući da ništa drugo njegovo ovdje nije objavljeno), gdje odrađuje čak ukupno 19 epizoda! Među prvima ulazi u Castellijev staff na MM-u uz Trojku sa Sardinije, a njegov prvenac je "Šumski čovjek" iz 1984. godine za kojeg radi i nastavak pet godina poslije u epizodi "Snežni čovjek". U tim priča gradi priču o poreklu karika koje nedostaju – Bigfoota i Jetija, koji su ni više ni manje nego potomci drevnih Atlantiđana koji su u davno vrijeme emigrirali na Mars i vratili se promijenjeni na Zemlju! Posljednju je napravio 2003. #256 "Besmrtnici" i nakon toga ga više ne nalazimo u Bonelli izdanjima uopće. Autor je upitnih priča koji se teže uklapaju u MM kontinuitet, no meni su one ranije često bile vrlo zanimljive. Česte teme Prosperijevih priča su ukronije ili alternativne budućnosti, tako da se kod Mysterea nalazi na svojem teritoriju. Npr. u "Tajni rudnik" gradi tajnu istoriju koja se nalazi iza priče Ambrose Bircea "The damned thing" ili istinu o Guliverovom Liliputu u epizodi "Povratak u Liliput". Spomenimo još i denikenovske epizode "Tragovi Naske" i "U zemlji Dogona" s vanzemaljcima, špijunsku priču s pravim pseudoznanstvenim teorijama "Treći čovjek". Na tri posljednje priče potpisan je kao koautor, što nam daje na znanje da njegova suradnja na serijalu sve više kopni.

Posljednje radove u prošlom tisućljeću odradio je za bonelijanski thriller serijal "L'insonne" (glavni lik Desdy Metus) pod nazivom "Insonnia fatale" (numero extra, 2006.).



Izvor - wikipdia/stripovi