+ Odgovori
Rezultati 1 do 2 od 2






  1. #1
    Prijatelj foruma
    Mishek avatar
    Datum registracije
    23.10.2014
    Postovi
    1.142
    Sviđanja / Nesviđanja
    Zahvali
    768
    Pohvaljen 3.314 puta u 1.255 postova
    Moć reputacije
    129

    Mandrake the Magician / Mandrak mađioničar

    Mandrake / Mandrak




    Biografija

    Mandrak mađioničar (eng. Mandrake the Magician) je strip junak, mađioničar čije sposobnosti prevazilaze sposobnosti običnog iluzioniste. Osmislio ga je Li Folk 1924. kao devetnaestogodišnjak, ali se prvi put pojavio tek deset godina kasnije. Najbalji prijatelji su mu Lotar i devojka Najda. U Finskoj je naziv za ovog junaka Taika-Džim (Taika-Jim). Mandrak važi za prvog superheroja u istoriji stripa.



    Šezdesetih godina 20. veka, Federiko Felini, prijatelj Li Folka planirao je snimanje filma Mandrak.
    Bivši američki bejzbol igrač Don Mjuler je nosio nadimak Mandrak mađioničar.

    Poznate moći:
    Hipnoza.



    Izvor - Wikipedia

  2. Sledeća 4 člana su izrazila svoju zahvalnost na ovom postu i time podržali autora Mishek:


  3. #2
    Top poster
    lily avatar
    Datum registracije
    07.01.2013
    Postovi
    3.586
    Sviđanja / Nesviđanja
    Zahvali
    2.263
    Pohvaljen 3.586 puta u 1.654 postova
    Moć reputacije
    368


    U vremenima kada nas svaki dan, gotovo svaki sat, na televiziji, radiju i internetu, kao i u svim ostalim medijima stravičnom ustrajnošću pumpaju konstantnim strahom od te strašne nadolazeće gospodarske krize, za koju smo si kako nam kažu sami krivi, nebi bilo loše prisjetiti se jedne sjajne zvijezde koja je počela sjati u vremenima kada je i ekonomski i civilizacijski bilo jako loše, puno lošije nego danas, i podsjetiti da svako zlo u sebi ipak nosi i nešto dobro. Heroja, možda čak i kavalira...
    Iako se premijera mađioničara Mandraka (u originalu Mandrake the Magician, pravilno se izgovara Mandrejk) dogodila 1934. godine, prva ideja o tome da napravi strip o mađioničaru sa hipnotskim moćima koji putuje po svijetu i bori se protiv kriminalaca sinula je legendarnom Leeju Falku još desetak godina ranije, dok je potonji bio tek zaigrani dječarac opčinjen mađioničarskim trikovima i zaokupljen čitanjem pulp romana. Nakon desetak godina razmišljanja i premišljanja, crtanja skica, te sakupljanja novaca i hrabrosti da pođe do New Yorka (gdje se nalazilo sjedište kompanije King Features Syndicate), Falk je napokon odlučio da oproba sreću. Sa svojim skicama i idejom uputio se do zgrade u kojoj se nalazilo sjedište poznate kompanije. Redakcija KFS-a je u to vrijeme bila pretrpana pismima i paketima sa idejama za nove stripove i junake, zlatno doba stripova je kucalo na vrata, konkurencija je bila užasno jaka i mladi je Falk morao baš kao i njegov izmišljeni junak posegnuti za trikovima da bi se izdvojio iz mase i dobio posao. Ozbiljno se i otmjeno držeći, poput neke poznate zvijezde, i govoreći grubim glasom, uspio je nekako uvjeriti recepcionera da ga pusti na gornje katove. Od tog trenutka sve je krenulo glatko kao po ulju, strip je oduševio ljude iz KFS-a i Falk je takoreći preko noći dobio posao, čemu se nikako nije nadao. Ustvari, polagao je jako malo nade u svoj strip; računao je da bi nekim čudom možda i mogao biti primljen, ali da njegov junak najvjerojatnije neće izdržati dulje od nekoliko tjedana, u najoptimističnijoj verziji mislio je da bi možda mogao izgurati godinu dana. Srećom po nas bio je u krivu. Kako su mu tada bile ostale još dvije godine do diplome, da bi imao vremena za učenje povezao se sa crtačem Philom Davisom, koji je također bio iz St. Louisa, a koji je u to vrijeme nakon kratkog upliva u stripaške vode radio na reklamama. To je bio pun pogodak, publika je odmah prihvatila crtača i zavoljela avanture brkatog mađioničara. Iz tog vremena prvog uspjeha simpatična je anegdota o tome kako je mlađahni Lee Falk ustvari izmislio svoj životopis: iz straha da bi ga publika koja je čitala Mandrakove fantastične avanture odbacila ukoliko bi doznala da je put u New York ustvari njegovo prvo putovanje izvan granica rodnog Srednjeg zapada, Falk je izmislio nevjerojatnu priču o sebi, velikom svjetskom putniku i poznavatelju egzotičnih zemalja, čovjeku koji je od istočnjačkih mistika naučio sve što se naučiti može i saznao tajne nepoznate zapadnjačkim ignoramusima... Svi su mu povjerovali.


    Okosnicu serijala čine tri lika: prvi je dakako Mandrak, drugi je Lothar, njegov vjerni tamnoputi pomagač, dok je treći član posade Narda, Mandrakova vječna zaručnica. Pored njih serijalom su prodefilirali još mnogi interesantni pozitivni i negativni likovi. Mandrakov trejdmark izgled poznat je većini ljudi: crno svileno odijelo sa šeširom, zalizana kosa i uglađeni brčići. Elegantan i fin, Mandrak će se tokom godina vizualno mijenjati jako malo, a karakterno gotovo nikako. Mandrak je u prvom redu hipnotičar i iluzionist, sposoban da ljude slaba uma uvjeri u svakakve nemoguće stvari. Njegove su moći tu negdje na granici pseudo-znanosti, a stekao ih je gdje drugdje nego na Tibetu, u mjestu zvanom College of Magic, kojim upravlja njegov otac Theron. U prvim se pojavljivanjima koristio isključivo magijom, ali kako su godine i epizode prolazile fokusirao se više na ono što bi mnogi nazvali pukim šarlatanstvom (nemoguća metoda instant-hipnoze i stvaranje iluzija moždanim utjecajem na protivnike). Kako je išla ona stara narodna: "Nije bitno ono što čovjek zaista vidi, nego ono što misli da vidi..." Beskrajno pošten i revan u svom naumu da se bori protiv nepravde, Mandrak će neumorno proputovati čitavom planetom, i svemirom, i raznim dimenzijama... Svuda. Madrakov dom je Xanadu, raskošna vila na vrhu planine, opremljena najmodernijom tehnologijom, od tuda kreću sve njegove operacije. Gorostas Lothar je Mandrakov vjerni pratitelj i pomagač. Lothar je ustvari afrički princ koji se odrekao svog prijestolja da bi služio Mandraku. Dugo je godina bio prikazivan kao primitivni snagator od malo (točnih) riječi, obučen u leopardovu kožu i sa fezom na glavi, koji je u avanturama sudjelovao isključivo koristeći svoju sirovu snagu. Srećom, nakon odlaska Phila Davisa malo po malo modernizacijom postaje sve sličniji onomu što je danas – Mandrakov pouzdani i ravnopravni prijatelj. Okušao se u mnogim disciplinama i sportovima, između ostalog i kao hrvač i boksač. Europska princeza Narda, iz Kaktonije (Cocktaigne), Mandrakova je ljubav. Narda je hrabra žena koja ne bježi pred pustolovinama i zna se jako dobro brinuti o sebi, što je dokazala u više navrata. I ona se, doduše nakon ljubavnih peripetija, odrekla trona da bi bila uz bok Mandraku. Narda je dugi niz godina bila Mandrakova (vječna) zaručnica, da bi se konačno vjenčali 1998. godine. Sljedeće je godine Lee Falk odjahao na vječna lovišta... Pametnom dosta. Pored njih kao epizodisti su se pojavljivali i: Mandrakov otac Theron, kuhar Hojo, Inter-Intelov šef Jed, intergalaktički car Magnon, šef policije, Mandrakova sestra Lenore, itd.

    Serijal sigurno nebi izdržao tolike godine da nije bilo zanimljivih neprijatelja protiv kojih se treba boriti, po tom pitanju Mandrak je zaista poseban. Od mnogih neprijatelja sa kojima se Mandrak susreo tokom godina najopasniji je bez daljnjega Cobra, odnosno ranije Luciphor, a kasnije Octon. Nezgodan protivnik, beskrupulozni tip željan moći. Cobra je ustvari Mandrakov polubrat, koji prema njemu, kao očevom miljeniku, gaji neizlječivu mržnju. Cobra se kao i Mandrak u College of Magic učio raznim disciplinama, ali uvijek je bio korak iza Mandraka, što je samo još više potpalilo njegovu mržnju. Iako je pretrpio mnoge teške poraze Cobra se uvijek iznova vraća opasniji nego ikad. Kako jedan zli brat nije dosta Falk je Mandraku na grbaču stavio još jednog, ovog puta pravog brata, i to blizanca, Dereka. Derek preferira ići tamnom stranom, koristeći svoje moći za vlastitu korist, što najčešće znači kriminalnim radnjama. Dereka je Mandrak nekoliko puta liječio hipnozom, ali kako se čini neuspješno. Tu su još i: Saki aka "The Clay Camel", majstor prerušavanja, i njegova kćer koja koristi nadimak "The Brass Monkey", pa Aleena the Enchantress, bivša Mandrakova školska drugarica i nesuđena ljubav, zatim zli Mandrakov antipod iz ogledala, i drugi.


    "Otkud Falku inspiracija za lik Mandraka?" – jedno je od najčešće postavljanih pitanja. Kako definitvnog odgovora na to pitanje nema, mišljenja su dosta oprečna. Kako je već rečeno; Falk je dosta godina prije nego je strip počeo izlaziti bio opčinjen svijetom mađioničara, ali tek je na pretposljednjoj godini fakulteta odlučio dati mu osnovne konture i što bi se reklo "baciti ga na papir", da bi ga kasnije postepeno (uz Davisovu suradnju) nadograđivao. Po raznim izvorima možete pronaći mnogobrojne likove i stvarne osobe (najčešće upravo mađioničare) za koje se tvrdi da su mu poslužili kao inspiracija. Od onih prvih svakako su najzapaženiji "The Spider", rani maskirani junak (nosio crni plašt) pulp romana iz tridesetih godina prošloga stoljeća, koji je ustvari bio odgovor Harryja Steegera na kudikamo popularnijeg junaka koji se zvao "The Shadow", od Waltera Gibsona (prema kojemu je pak kasnije Alan Moore djelomično bazirao svog "V-a" iz "V for Vendetta"). A tu je još i Svengali, lik zlog "raspućinovskog" hipnotičara originalno iz romana "Trilby" (1984. godina), Georgea du Mauriera, a kasnije i iz poznate filmske ekranizacije ("Svengali", 1931. godina) u kojoj ga je glumio John Barrymore (u osamdesetima također utjelovio i veliki Peter O'Toole, no to je daleko manje poznata verzija). Inače, sad kad sam već počeo; Mandrak i Pauk imaju još jednu interesantnu poveznicu, naime obojicu ih je u filmskim ekranizacijama glumio Warren Hull, koji je u to vrijeme očito bio veoma traženi utjelovitelj maskiranih junaka (pored ta dva glumio je još i jednog koji se zvao "Green Hornet"). Pitanje je samo koliko uspješno. Od stvarnih su pak osoba maltene spominjani svi mađioničari koji su u to vrijeme bili popularni, u čemu, istina, ima neke nategnute logike. Tu su najčešće u usta uzimani mađioničari Edgar Bergen i Leon Mandrake. Najraširenije je mišljenje da je Lee Falk Mandraka stvorio prema liku i djelu Leona Mandrakea (1911. – 1993.), mađioničara koji je u vrijeme premijere stripa nastupao već dobrih desetak godina, ali ustvari je iz više razloga istini puno bliža ona druga verzija priče, koja kaže da je bilo sasvim suprotno, da je više mađioničar Mandrak inspirirao Leona Mandrakea nego što je Leon Mandrake inspirirao mađioničara Mandraka. Leon je po svemu sudeći oduševljen stripom preuzeo njegov izgled i njegovo ime, budući da je u prvom dijelu svoje karijere čini se koristio drugo ime ("Leon the Ventriloquist"), a nije imao ni karakteristične tek kasnije adoptirane brkove. Neka vas ne poljulja činjenica da je Leon na svojim nastupima imao asistente Nardu i Lothara, jer je princeza Narda svoje ime dobila po prvim slovima udruge "National Association of Retail Druggists", za koju je Falk prvi put čuo još dok je radio u reklamnoj agenciji u St. Louisu. Dakle to je isključivo Falkova kreacija, pa je mađioničar Leon nije mogao prvi koristiti, a automatski ni Lothara. Samo Mandrakovo ime je Falk još kao mladić pronašao u jednoj pjesmi engleskog pjesnika Johna Donnea iz 17. stoljeća, mada tada nije znao da je to ustvari biljka mandragora. Još jedna zanimljivost je da je crtač Phil Davis koncem četrdesetih sasvim slučajno sreo mađioničara Leona Mandrakea na jednoj od njegovih turneja, i dvojica su sve do Davisove smrti ostali dobri prijatelji.


    Lista inspiracija za Mandraka mogla bi vam se učiniti podugačkom (pored ovih što su nabrojani gore u tekstu sigurno ih ima još), ali vjerujte mi da je lista likova nastalih prema samome Mandraku puno duža. Velika Mandrakova popularnost dovest će u tridesetima i četrdesetima do nezapamćenog broja manje ili više blatantnih plagijata. Očito bez nekih većih moralnih dilema svojih autora i izdavača, koji bi ih, ako ne zaustavile, onda barem usporile, veselo su jedan za drugim nicali poput gljiva poslije kiše. U to vrijeme česta praksa kopiranja tuđih junaka i prepisivanja jednako tako tuđih ideja doživjet će u Mandrakovom slučaju svoj žalosni vrhunac; ripoffova će se nakotiti toliko da će dobiti vlastitu kategoriju. Merzah the Mystic, Sargon the Sorcerer, Zatara (i kćer mu Zatanna), Kardak, Wizard, Ibis the Invincible, Lando (the) Man of Magic, Yarko the Great, Marvelo, Monarch of Magicians, Tor the Magic Master, Mr. Mystic... i još mnogi, mnogi drugi. Ovoj listi gotovo da i nema kraja. Potražnja je bila velika i produkcija je, natežući do maksimuma pitanja legalnosti, gutala sve do čega se mogla dokopati. Fred Guardineer je kako se čini od ovoga napravio karijeru, navodno je 'autor' desetak plus ovakvih likova. Među njima čak ima i jedan simpatičan (bez brige, nije Magic-Bat) - Zanzibar the Magician. Isto klasična Mandrakova blago razrijeđena verzija, međutim štos je u tome da je njegovo ime sklepano prema naslovu kultnog Browningovog horrora – "West of Zanzibar", u kojemu se pojavljuje izvjesni mađioničar kojega je igrao poznati Lon Chaney. Lako moguće da je ovo jedan od izvora iz kojih je materijal crpio sam Falk, pa je stoga dobri Zanzibar jedan od rijetkih koji bi sa pravnog gledišta imali kakve-takve šanse obraniti si obraz.



    Mandrak nikad neće uspjeti po popularnosti prestići Duha-koji-hoda, koji je klasičnim avanturističkim štihom sa obiljem akcije, surovog mačizma i privlačnih lokacija bio publici daleko pristupačnije (opuštajuće) novinsko štivo. No Mandrakove su avanture u principu uvijek bile kvalitetnije od Fantomovih. Falk ih je pisao dosta unaprijed (gotove su epizode bile spremne za tisak po nekoliko tjedana ranije), i to kao normalne stripove, tek ih kasnije blago modificirajući da lijepo ulegnu u novinske kalupe. Rijetko se događalo da u posljednji čas na brzinu sklepava potrošnu pričicu o puškaranju sa kriminalcima, što je pak znao biti slučaj kod Fantoma. Rijedak i zaista hvalevrijedan primjer profesionalnosti. (Pogotovo ako se uzme u obzir da Mandrak, i stripovi općenito, Falku nisu bili prva rupa na svirali, koliko god to čudno zvučalo. Prva je uvijek bila i ostala kazalište. Falk je za života bio vlasnik nekoliko manjih kazališta, u čijem je radu aktivno sudjelovao na razne načine. Najčešće kao redatelj, a u nekoliko navrata i kao scenarist.) Također, serijal će, pored poslovičnog nelinearnog toka radnje, oblasti u kojoj je Falk bio jedan od pionira, biti poznat i po čestom miješanju i ispreplitanju žanrova, nečemu također dosta rijetkom i inovativnom u ono vrijeme. Falk je također bio poznat po tome da nije, poput mnogih drugih scenarista novinskih stripova u nastavcima, robovao prisilnim cliffhangerima. Mandraka se nadalje smatra i prvim superherojem, originalnim, ocem, ne poput ovih današnjih klišeja, koji se izbacuju kao na tvorničkoj traci. Fantom je istina prvi obukao klasični usko pripijeni kostim, ali Mandrak je bio prvi junak sa neobičnim kostimom i specijalnim moćima, koji se u slobodno vrijeme odavao borbi protiv kriminalaca. Kao da sve to nije dosta, Mandrak je imao i nekonvencionalne pratitelje: crni afrički gorostas Lothar je prvi crni lik u povijesti stripa koji nije negativac, dok je europska princeza (i Mandrakova vječna zaručnica) Narda daleko od dosadne domaćice ili tipične plahe djevojke koja stalno zanovijeta svom muškarcu na opasnim pustolovinama. Mandrak je tako, daleko od definicije blesavog novinskog stripa bez ikakve vrijednosti, kako bi ga, uopće ne sumnjam, opisali i mnogi stripaši. Pored kozmoplitizma Mandrak je (bio) i (ostao) ekološki osviješten, često u svojim avanturama promovirajući zaštitu prirode i okoliša. Doduše, ako baš hoćete, jednu je manu ipak imao - pušio je cigarete, i trebalo mu je punih trideset godina da je iskorijeni. (Čini se da hipnoza ipak ne pomaže kod strastvenih pušača?


    Mandrake the Magician najvažniju je ulogu odigrao kao novinski strip, iako je tokom godina na mnoga svjetska tržišta lansiran i u klasičnoj strip varijanti. Tu između ostalog (izdavanje sakupljenih epizoda iz novina i produkcija potpuno novih) ubrajamo i mnoge eksperimente koje je teško definirati: epizode koje su originalno izašle u novinama ali su onda "prepravljane" (u manjoj je mjeri mijenjana struktura scenarija, a crtane su iznova ili tek djelomično docrtavane, i sl.), dalje epizode koje su iznova rađene prema scenarijima iz novinskih stripova, pa onda epizode koje su ustvari izmijenjene verzije izmijenjenih verzija, i tako dalje. To je bilo posebno popularno u Italiji, gdje je prvo u četrdesetima nakon sloma fašističke Italije (u kojoj su za vrijeme rata kao i Španjolskoj i Njemačkoj bili zabranjeni Falkovi stripovi) izdavačka kuća Nerbini radila na taj način (Aurelio Galleppini, Franco Donatelli, i dr.), a potom u šezdesetima i sedamdesetima i Fratelli Spada (najpoznatiji crtač im je bio nezaobilazni (nedavno preminuli) Carlo Cedroni). Stripovi braće Spada kasnije su izdavani i u Francuskoj, Brazilu i Turskoj, a neki čak i u Americi. Pored njih, King Comics je u Americi izdao deset cjelovitih epizoda Mandrak magazina (neke su priče bile otkupljene od braće Spada), Marvel Comics (i Marvel Star Comics) nekoliko mini-serijala, sredinom pedesetih Dell Publishing je prvi izdao nekoliko epizoda u boji, i osamdesetih Western Publishing serijal prema crtanoj seriji za djecu "The Defenders of the Earth". Sličnih je izdavačkih pothvata bilo i u Australiji, Indiji, Turskoj i drugdje.





  4. Sledeći član je izrazio svoju zahvalnost na ovom postu i time podržao autora lily:



Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Oznake za ovu temu

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  
Vreme je GMT +1. Trenutno je 00:57.
Pokreće vBulletin®
Autorsko pravo © 2019 vBulletin Solutions, Inc. Sva prava zadržana.
Srpski vBulletin prevod: Nicky
Image resizer by SevenSkins

Forum Modifications By Marco Mamdouh

Search Engine Friendly URLs by vBSEO 3.6.1