► Samuel Beckett / Semjuel Beket ◄
(13.04.1906. - 22.12.1989.)





› Dela ‹

Drame

  • Eleutheria (1940-e/objavljena 1995.)
  • U očekivanju Godota (1952.)
  • Svi koji padaju (1956.)
  • Djela bez riječi I. (1956.)
  • Djela bez riječi II. (1956.)
  • Kraj igre (1957.)
  • Krappova zadnja snimka (1958.)
  • Ugrubo za kazalište I. (kraj 1950-ih)
  • Ugrubo za kazalište II. (kraj 1950-ih)
  • Žeravica (1959.)
  • Sretni dani (1960.)
  • Ugrubo za radio I. (1961.)
  • Ugrubo za radio II. (1961.)
  • Riječi i glazba (1961.)
  • Cascando (1962.)
  • Drama (1963.)
  • Film (film, 1963.)
  • Idi mi, dođi mi (1965.)
  • Eh Joe (1965.)
  • Dah (1969.)
  • Ne ja (1972.)
  • Onaj put (1975.)
  • Zvuk koraka (1975.)
  • Trio duhova (1975.)
  • ...ali oblaci... (1976.)
  • Komad monologa (1980.)
  • Rockaby (1981.)
  • Improvizacija Ohio (1981.)
  • Quad (1982.)
  • Katastrofa (1982.)
  • Nacht und Träume (1982.)
  • Što gdje (1983.)


Proza

  • Proust (1931.)
  • Sanjati o lijepim i prosječnim ženama (1932./objavljeno 1992.)
  • Više bocka nego udara (1934.)
  • Murphy (1938.)
  • Mercier i Camier (1946./objavljeno 1974.)
  • Molloy (1951.)
  • Malone umire (1951.)
  • Bezimeni (1953.)
  • Watt (1953.)
  • Priče i tekstovi nizašto (1954.)
  • Bram van Velde (suradnja: Georges Duthuit i Jacques Putnam)(1958.)
  • Kako je to (1961.)
  • Izgubljeni (1971.)
  • Prva ljubav (1973.)
  • Šištanje (1976.)
  • Društvo (1979.)
  • Loše viđeno, loše rečeno (1981.)
  • Disjecta (1983.)
  • Worstward Ho (1984.)
  • Nepomično micanje (1988.)


Pesme

  • Whoroscope (1930.)
  • Echo's Bones and other Precipitates (1935.)
  • Collected Poems in English (1961.)
  • Collected Poems in English and French (1977.)
  • What is the Word (1989.)



› Biografija ‹

Semjuel Beket (eng. Samuel Beckett; Dablin, 13. april 1906 — Pariz, 22. decembar 1989) je bio irski književnik, dramaturg i romanopisac.
Od 1938. godine živi u Parizu, a nakon rata počinje i da piše na francuskom. Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beket u svim svojim delima daje krajnje pesimističku viziju sveta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovek sveden na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno „trajanje“ ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa. Da bi prikazao apsurdnost takva života i čovekovu bespomoćnost, Beket napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet i zamenjuje ih nizom scena koje se ponavljaju sa malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete (nemi, slepi, gluvi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smeštene u kante za smeće ili zatrpane u pesku). Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugeriše ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijaloga ili dugim unutrašnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.
Bio je prijatelj sa Džejms Džojsom, kome je bio i lični sekretar. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Najznačajniji je kao pisac pozorišnih komada i jedan od glavnih predstavnika „teatra apsurda“. Napisao je i nekoliko romana, ali svetski uspeh postigao je sa dramama.


› Izvor ‹
Wikipedia